Jamnica - novi dizajn - spojeni čepovi na bocama / Foto: Jamnica
Briga o razvrstavanju i recikliranju otpada, kao i njegovom globalnom smanjenju posljednjih godina goruća tema. Svijet godišnje proizvede oko 2 milijarde tona otpada od čega je velik dio plastika koja se jako sporo ili praktički nikako ne razgrađuje. U tom segmentu i plastični čepovi na PVC bocama predstavljaju još jedan izazov jer prečesto završe kao otpad u prirodi, umjesto kao vrijedna sirovina u procesu recikliranja.
Jamnica, vodeća hrvatska kompanija u proizvodnji vode i pića, svjesna je svoje odgovornosti i kontinuirano teži smanjenju negativnog utjecaja na okoliš, a jedna od inicijativa u tom smjeru je baš i uvođenje spojenog čepa.
Obavezno usklađivanje s Direktivom EU
Implementiranje spojenog čepa Jamnica je uvela kao dio procesa usklađivanja s Direktivom EU o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Rok implementacije spojenog čepa za sve proizvođače je 3. srpnja 2024., a u Jamnici se s Direktivom usklađuju i ranije te žele potaknuti i druge da slijede njihov primjer.
Prema Direktivi, čepovi moraju ostati čvrsto pričvršćeni na boce jer često završe kao zasebni otpad radi čega izmiču sustavu za skupljanje otpada i završavaju u okolišu. I baš zato su čepovi čvrsto spojeni i nije predviđeno da ih se može odvojiti. Nakon korištenja cilj je da i boca i čep budu zajedno odloženi u odgovarajući spremnik za recikliranje. Uz Jamnicu spojene čepove zasad imaju PET pakiranja Sarajevskog kiseljaka, Sensationa i Sky Cole, pića koja su dio portfelja Jamnice.
„Održivi razvoj i briga o okolišu među glavnim su strateškim prioritetima naše kompanije i zato smo na tržište plasirali još jednu inovaciju koja čuva prirodu; neodvojivi čep na bocama naših proizvoda. U njegov razvoj i dizajn uložili smo mnogo truda jer nam je važno da, uz sigurnost proizvoda, imamo kvalitetan i praktičan dizajn pakiranja. Procjenjujemo da će u narednih godinu dana oko 300 tona plastičnih čepova završiti na recikliranju umjesto u okolišu zahvaljujući uvođenju spojenih čepova na bocama naših proizvoda,“ izjavila je Ivana Krnjević, rukovoditeljica zaštite okoliša u Jamnici.
Ova inovacija još je jedan korak prema čišćem okolišu, pri čemu Jamnica podržava napore EU u smanjenju onečišćenja okoliša kada je riječ o ambalaži. Ujedno se želi dodatno educirati i potaknuti potrošače da osvijeste i neku svoju aktivnu ulogu u odvajanju i recikliranju otpada.
Helena Radić Bosanac Direktorica korporativnih komunikacija i DOP-a, Jamnica plus d.o.o. helena.radic-bosanac@jamnica.hr Više informacija: https://jamnica.company/hr/
U prvoj godini projekta Dukat je sadnjom 10.000 sadnica hrasta i bukve obnovio gotovo 50.000 četvornih metara šumskih površina u zemlji, a s ovogodišnjim će valom pošumljavanja na jesen posaditi još i više novih sadnica. Ova je inicijativa ne samo pojedinačno najveća među hrvatskim kompanijama, nego je i dugoročna, zamišljena kao Dukatov način doprinosa očuvanju prirode i borbi protiv klimatskih promjena.
Deseta godišnjica Dukatovog najdugovječnijeg društveno-odgovornog projekta, likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“, namijenjenog učenicima razredne nastave bila je idealna prilika za nadogradnju i povezivanje projekta s još jednom, prevažnom temom – šumama. S namjerom da skrene pozornost djece na iznimnu važnost šuma, Dukat ih je kroz svoj jubilarni natječaj usmjerio da daju vlastiti doprinos njihovu očuvanju. U školskoj godini 2021./2022. Dukat se obvezao da će na svaki primljeni dječji likovni rad na natječaj odgovoriti sadnjom jedne sadnice stabla. I tako je u 2022. godini započeo, u sinergiji s učenicima i školama, Dukatov veliki projekt pošumljavanja.
Zahvaljujući pristiglim likovnim radovima iz 400 osnovnih škola iz cijele zemlje posađeno je prvih 10.000 sadnica bukve i hrasta. Dukatov projekt razvija se u najveći pojedinačni korporativni projekt pošumljavanja u Hrvatskoj.
U Gorskom kotaru i oko Velike Gorice posađeno 10.000 sadnica
Sadnice su sadili Dukatovi zaposlenici – volonteri, uz podršku zaposlenika Hrvatskih šuma koji su partner projekta od početka. U prvom je valu pošumljavanja u proljeće 2022. godine, pedesetak Dukatovih volontera zasadilo 1.000 sadnica hrasta lužnjaka u mladoj šumi nedaleko od Velike Gorice. U drugoj je akciji obnovljena šuma stradala najezdom potkornjaka u Gorskom kotaru, na području šumarije Vrbovsko, gdje je posađeno 9.000 sadnica bukve. S ukupno 10.000 sadnica stabala Dukat je obnovio gotovo 50.000 m2 šumskih površina.
Posađeno je 9.000 sadnica bukve i 1.000 sadnica hrasta lužnjaka / Foto: Dukat
Samo u prvoj godini rasta sadnice apsorbirale oko 15 tona CO2
Prošlogodišnja akcija pošumljavanja ima i konkretan utjecaj na okoliš i borbu protiv klimatskih promjena. Naime, sadnjom 9.000 sadnica bukve i 1.000 sadnica hrasta lužnjaka, samo u prvoj godini rasta, vezano je oko 4.120 kilograma ugljika, što znači da su biljke “upile” oko 15 tona ugljičnog dioksida iz atmosfere. Time je Dukat dao doprinos jačanju kapaciteta apsorpcije ugljičnog dioksida i dugoročno, kvalitetnijem životu zajednice.
Sadnice su sadili Dukatovi zaposlenici – volonteri, uz podršku zaposlenika Hrvatskih šuma koji su partner projekta od početka. / Foto: Dukat
Sljedeće izdanje pošumljavanja ove jeseni
Nastavno na izvrstan odgovor školaraca diljem Hrvatske na „mobilizaciju“ njihovih crteža za konkretnu sadnju po principu 1 crtež = 1 sadnica, Dukat je i zadnji natječaj „VOLIM MLIJEKO!“ povezao s inicijativom pošumljavanja. S obzirom na rekordan broj pristiglih radova u ovoj školskoj godini (2022./2023.), Dukat će ove jeseni, ponovno u suradnji s Hrvatskim šumama, naše šume pomladiti sadnjom čak 11.000 novih sadnica. S projektom pošumljavanja Dukat nastavlja i u sljedećim godinama. Jedan je to u nizu „zelenih“ projekata kojima Dukat daje izravan doprinos očuvanju prirode, bioraznolikosti i borbi protiv klimatskih promjena.
Povezujući pošumljavanje domovine i likovno stvaralaštvo školaraca u jedno, utječemo i na formiranje djece u stvaralački usmjerene i odgovorne osobe i građane.
Sreća!
Prednosti pošumljavanja su brojne
Čitav je niz prednosti pošumljavanja za šume kao takve, ali i za sva živa bića koja ondje obitavaju, kao i za nas koji živimo u njihovoj neposrednoj blizini.
Na primjer, pošumljavanje pomaže smanjiti količinu ugljičnog dioksida u atmosferi, što je ključno za borbu protiv klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja. Obnavljanje šumskog fonda pomaže i u prevenciji erozije tla jer korijenje stabala pomaže u zadržavanju tla pa pošumljavanje može zaustaviti erozijske procese.
Pošumljavanje izuzetno povoljno utječe i na očuvanje biološke raznolikosti jer se na taj način obnavljaju izgubljena staništa i pruža novi dom mnogim vrstama koje ovise o šumama. Šumske površine djeluju i kao prirodni regulatori klime. Naime, zbog svoje sposobnosti zadržavanja vode, šume mogu ublažiti učinke poplava i suša, a drveće može smanjiti brzinu vjetra i zaštititi područja od oluja. Uz to, šume imaju izrazito povoljan učinak i na ljude, posebice one koji stanuju u urbanim područjima. Drveće poboljšava kvalitetu zraka jer apsorbira štetne plinove i filtrira zrak, pa tako pomaže u smanjenju onečišćenja zraka i povoljno utječe na zdravlje ljudi.
Imajući na umu sve navedene prednosti obnavljanja šumskog fonda, jasno je kako je pošumljavanje dugoročna investicija u budućnost planeta i generacija koje tek dolaze.
Svjetski dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj, koji se svake godine održava 21. svibnja, slavi ne samo bogatstvo svjetskih kultura, već i ključnu ulogu međukulturalnog dijaloga za postizanje mira i održivog razvoja.
Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je ovaj Svjetski dan 2002. godine, nakon UNESCO-vog usvajanja Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti. Time je istaknuta potreba za “poboljšanjem potencijala kulture kao sredstva za postizanje prosperiteta, održivog razvoja i globalnog mirnog suživota”.
Zaštita raznolikosti kulturnih izričaja važnija je nego ikad
Kulturna je raznolikost pokretačka snaga razvoja, ne samo u pogledu gospodarskog rasta, već i kao sredstvo za vođenje ispunjenijeg intelektualnog, emocionalnog, moralnog i duhovnog života. To je istaknuto u kulturnim konvencijama, koje pružaju solidnu osnovu za promicanje kulturne raznolikosti. Kulturna raznolikost stoga je bogatstvo koje je neophodno za smanjenje siromaštva i postizanje održivog razvoja.
Prema podacima UNESCO-a, kulturni i kreativni sektor jedan je od najsnažnijih pokretača razvoja u svijetu. Zapošljava više od 48 milijuna radnih mjesta u svijetu – od kojih gotovo polovicu drže žene – što predstavlja 6,2% svih postojećih radnih mjesta i 3,1% globalnog BDP-a. To je ujedno i sektor koji zapošljava i pruža prilike za najveći broj mladih do 30 godina.
Budući da se 89% svih trenutačnih sukoba u svijetu događa u zemljama s niskim međukulturalnim dijalogom, jačanje međukulturnog dijaloga mora biti prioritet da bi se uspostavila učinkovita suradnja i održao mir. Tri četvrtine velikih svjetskih sukoba ima kulturnu dimenziju. Premošćivanje jaza među kulturama hitno je i neophodno za mir, stabilnost i razvoj.
Istodobno, prihvaćanje i priznavanje kulturne raznolikosti – posebice kroz inovativnu upotrebu medija i informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) – pogoduju dijalogu među civilizacijama i kulturama, poštovanju i međusobnom razumijevanju.
No nažalost, kulturni i kreativni sektor često još uvijek nema mjesto koje zaslužuje u javnim politikama i međunarodnoj suradnji.
Od 2010. Međunarodni fond za kulturnu raznolikost (IFCD) financirao je više od 140 kulturnih i kreativnih projekata u više od 69 zemalja u razvoju.
Kultura i održivi razvoj
Transformativna moć kulture za društvenu uključenost, otpornost i održivi razvoj sve se više prepoznaje kao ključni pokretač održivog razvoja. Plan održivog razvoja do 2030. označio je veliku prekretnicu u globalnim naporima za rješavanje razvojnih izazova i prilika.
Nakon Agende 2030 Opća skupština UN-a usvojila je u prosincu 2015. i Rezoluciju o kulturi i održivom razvoju. Sve važniju ulogu u ovom globalnom zamahu zajedno s međunarodnim i nacionalnim akterima i drugim relevantnim dionicima preuzimaju lokalne vlasti i zajednice. Pri tom je kultura prepoznata kao bitna komponenta ljudskog razvoja. Kultura predstavlja izvor identiteta, inovativnosti i kreativnosti te pruža održiva rješenja za lokalne i globalne izazove.
Ciljevi održivog razvoja najbolje se mogu postići korištenjem kreativnog potencijala različitih svjetskih kultura i uključivanjem u kontinuirani dijalog kako bi se osiguralo da svi članovi društva imaju koristi od održivog razvoja.
Stavljanje kulture u središte razvojne politike predstavlja bitno ulaganje u budućnost svijeta i preduvjet za uspješne procese globalizacije koji uzimaju u obzir načela kulturne raznolikosti. Cilj je, s jedne strane, uključiti kulturu u sve razvojne politike, bilo da se one odnose na obrazovanje, znanost, komunikacije, zdravstvo, okoliš ili kulturni turizam, a s druge strane, podržati razvoj kulturnog sektora kroz kreativne industrije.
Kultura je ono što jesmo i ono što oblikuje naš identitet. Nijedan razvoj ne može biti održiv bez uključivanja kulture.
Promicanje i zaštita kulturne raznolikosti dio je hrvatske kulturne politike
Republika Hrvatska je od 1999. godine članica i jedna od osnivača neformalne mreže ministara kulture (INCP). Interes Republike Hrvatske za promicanje i zaštitu kulturne raznolikosti proizlazi iz europske tradicije u kojoj država igra važnu ulogu u formuliranju kulturne politike.
Republika Hrvatska pridaje veliku važnost normativnom radu UNESCO-a. Aktivno sudjeluje u pripremi i usvajanju svih normativnih instrumenata pogotovo na području kulture. Hrvatska podržava koherentan i integrirani pristup kulturi u svim složenim područjima od razvoja, inovacija, dijaloga i socijalne kohezije.
Promicanje i zaštita kulturne raznolikosti jedan je od osnovnih ciljeva hrvatske kulturne politike. Kultura se prepoznaje kao važan čimbenik istinski održivog razvitka za poštovanje ljudi i okoliša i doprinos dijalogu i miru.
Svjetski dan pčela obilježava se diljem svijeta s ciljem upozorenja na smanjenje broja pčelinjih zajednica i podizanja svijesti o njihovom značaju.
Zašto 20. svibnja?
Na današnji dan, 20. svibnja, 1734. godine rođen je Anton Janša, slovenski pčelar, pionir modernog pčelarstva i jedan od najvećih stručnjaka za pčele. Bio je poznat kao jedan od najvećih stručnjaka za pčele u 18. stoljeću. Anton Janša iz Breznice u Gorenjskoj potvrdio je svoje znanje o pčelarstvu i kranjskoj pčeli već za vrijeme carske Austrije. Njegova “Rasprava o rođenju pčela” iz 1771. smatra se pionirskim djelom u području pčelarstva diljem svijeta. Cijenila ga je čak i carica Marija Terezija. Prema uputama jednog slovenskog majstora, propisala je pčelarstvo za cijelo carstvo. Svjetski dan pčela obilježava se u svibnju iz još jednog razloga, jer se tijekom ovog mjeseca odvija bujni razvoj pčela i prirode.
Kako svatko od nas može pomoći pčelama?
U očuvanju pčela možemo se pobrinuti i sadnjom medonosnih biljaka na našim balkonima, prozorskim klupama, vrtovima, poljima ili javnim površinama. U naše vrtove možemo posaditi i medonosna stabla poput lipe, divlje trešnje, lijeske i cvijeća poput američkih jagoda, što je izuzetno ljekovito. Sadnjom ovih biljaka pomažemo pčelama i drugim oprašivačima, a brinemo se i o svom zdravlju i dobrobiti.
Veliki poljoprivrednici mogu zaštititi pčele, tako da svoje nasade ne zalijevaju pesticidima, posebno ne u doba cvatnje.
U mnogim europskim zemljama ove godine već u ožujku poduzete su velike kampanje: „Molimo, ne kosite svoje travnjake u baštama i dvorištima sve do početka svibnja, da se priroda stigne razlistati, a cvijeće do pune raskoši. Tada će i kukci i vjetar stići na vrijeme do tučaka i prašnika. Pokazujete time ljubav i poštivanje i prema pčelama, leptirima i svim drugim kukcima.“
Neki dan, na predavanju u Radoboju, u Hrvatskom zagorju, čuli smo kako se slovenski stručnjak za pčele jednom „otkrio“ našim hrvatskim kolegama: „Mi u deželi više nemamo leptira. Zato jer imamo na sve strane toliko urednih zelenih travnjaka“.
Pa eto, nije uvijek tako loše biti otpozadi, iza naših naprednih sjevernih susjeda.
Projekt Zdravih gradova Svjetske zdravstvene organizacije, dugoročni je međunarodni razvojni projekt. Cilj projekta je postavljanje zdravlja visoko na društveni, ekonomski i politički program gradskih odnosno lokalnih vlasti.
Danas većina svjetske populacije živi u gradovima i metropolitanskim područjima. Iako gradovi omogućavaju lakši pristup zdravstvenim ustanovama, stanovnici gradova izloženi su i većim zdravstvenim rizicima. No gradski život može i treba biti zdrav.
Zdravi gradovi su mjesta koja donose benefit i za ljude i za planet. Oni angažiraju cijelo društvo, potičući sudjelovanje svih u potrazi za zdravljem, mirom i prosperitetom. Zdravi gradovi predvode primjerom kako bi postigli promjene na bolje. Rješavaju nejednakosti i promiču dobro upravljanje i vodstvo za zdravlje i dobrobit. Inovacije, dijeljenje znanja i zdravstvena diplomacija cijene se i njeguju u zdravim gradovima.
Kroz projekt Zdravih gradova afirmira se holistički pristup i priroda zdravlja. Potiče se i razvija međuovisnost fizičke, duševne, socijalne i duhovne dimenzije zdravlja. Ishodišna je postavka projekta da se zdravlje može postići zajedničkim naporima pojedinaca i skupina koje žive u gradu ili regiji, mjestu ili selu. Zbog toga se želi potaknuti aktivnije uključivanje što većeg broja građana u sve aktivnosti koje mogu imati utjecaj na njihovo osobno zdravlje i zdravlje zajednice u cjelini.
Regionalni ured za Europu Svjetske zdravstvene organizacije pokrenuo je projekt ‘Zdravi grad’ 1987. godine. Cilj projekta je osnažiti interes za pozitivni koncept zdravlja u gradovima diljem Europe. Potaknuti i omogućiti direktnu suradnju među gradovima, bez barijera političkih granica.
Uprotekla tri desetljeća Europska mreža zdravih gradova Svjetske zdravstvene organizacije okupila je oko 100 vodećih gradova i približno 30 nacionalnih mreža. Vodeći gradovi i nacionalne mreže zajedno pokrivaju oko 1400 općina.
Projekt Zdravih gradova u europskoj je regiji pokazao vrijednost cjelovitog pristupa problemima kao što su siromaštvo, nasilje, društvena izolacija, substandardno stanovanje, nezadovoljene potrebe starijih i/ili mladih ljudi, beskućnici i migranti, nezdravo prostorno planiranje, zagađenost, odsutnost prakse aktivnog sudjelovanja te ukazao na potrebu za ozbiljnim rješavanjem problema nejednakosti i održivog razvoja.
Projekt ‘Zdravi grad’ bio je pionirski pokretač promjena, stvarajući zdravija urbana okruženja koja podržavaju zdravlje i dobrobit ljudi koji ih koriste. Također je nadahnuo mreže Zdravih gradova da procvjetaju i u drugim regijama Svjetske zdravstvene organizacije stvarajući globalni poticaj za zdrave gradove.
Faze projekta Zdravih gradova
Aktivnosti Europske mreže zdravih gradova organizirane su u petogodišnjim ciklusima, nazvanim faze projekta. Svaka od faza imala je drugi set prioriteta. Dosad je dovršeno šest faza provedbe projekta. Faze su poslužile kao proces i platforma za inspiraciju, učenje i skupljanje praktičnog iskustva o tome kako poboljšati zdravlje i dobrobit.
Težište prve faze (1988. – 1992.) bilo je ojačati sudjelovanje zajednice te, uklanjajući političke i institucionalne barijere promjeni, dovesti do partnerstva u stvaranju društvene politike zdravlja.
Strateški ciljevi druge faze (1993-1998.) uključivali su ubrzavanje usvajanja društvene politike zdravlja na nivou grada, jačanje sustava podrške i izgradnju strateških veza s drugim sektorima i organizacijama.
Treća faza projekta (1998. – 2003.) imala je u fokusu društvene odrednice zdravlja. Cilj joj je bio strategiju dokumenata Zdravlje za sve za 21. stoljeće i Lokalni dnevni red za 21. stoljeće prilagoditi na lokalne razine.
Četvrta faza projekta (2003. – 2008.) okupila je preko 90 europskih projektnih gradova oko četiri centralne teme: zdravo urbano planiranje, zdravo starenje, procjena učinka na zdravlje (HIA) i tjelesna aktivnost.
Tri centralne teme pete faze (2009. – 2014.) – razvoj okruženja koje omogućava brigu i podršku, zdravi život te zdravo urbano okruženje i dizajn odvijale su se pod motom Zdravlje i pravičnost u svim lokalnim politikama!.
Šesta faza (2014. – 2018.) obrađuje teme: rani razvoj djece, starenje, duševno zdravlje, jačanje sustava zdravstva okrenutog ljudima i njihovim potrebama te jačanje otpornosti zajednica.
Konferencijom održanom u Belfastu početkom listopada 2018. zatvorena je šesta i otvorena sedma i osma faza europskog projekta koja će trajati do 2030. godine. Središnji dokument novih faza je 2030 Agenda za održivi razvoj Ujedinjenih naroda.
Hrvatska mreža zdravih gradova
Od 1987. počela je implementacija projekta i u Hrvatskoj, prvo u Zagrebu, a danas već u 35 gradova i 17 županija. Svi su objedinjeni u Hrvatskoj mreži zdravih gradova koja je osnovana 1992. godine. S ciljem promocije projekta Hrvatska mreža zdravih gradova od 2003. obilježava svake godine na 20. svibnja – Dan zdravih gradova. Prilika je to za gradske i županijske vlasti te projektne timove Zdravog grada i Zdrave županije da pokažu što sve čine na unapređenju zdravlja građana. Osim toga to je prilika i za brojne nevladine udruge i volontere da se predstave svojim projektima i rezultatima.
Izvor: Hrvatska mreža zdravih gradova
Zdravi gradovi povezani u nacionalnoj mreži bolje međusobno surađuju, lakše razmjenjuju iskustava, spoznaje, ideje i aktivnosti te dobivaju međusobnu podršku i praktičnu pomoć, a također se lakše povezuju i s drugim projektnim gradovima u Europi. Članovi su dužni aktivno sudjelovati u projektu te poštovati njegova načela, ali i osigurati nužne organizacijske i financijske resurse za ostvarivanje politike Zdravih gradova, te iste efikasno i racionalno koristiti, uz izvještavanje javnost o svome radu, izvođenju programa u praksi te evaluacije svoje efikasnost.
“PIK 10, 20, 50 ili PAK 100 – ODLUČI TI!”, naziv je kampanje Društva “Naša djeca” Zabok čija je svrha sakupiti milijun eura kojima će se izgraditi prva dječja PIK PAK kuća u Zaboku, a namijenjena je djeci Hrvatskog zagorja, kao inkluzivno i sigurno mjesta za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi, odnosno razvoj njihovih talenata, kreativno stvaralaštvo i prenošenje znanja.
U zabočkoj ReGaleriji , u prostoru RGNC grupe i Regeneracije d.o.o., gospodarstvenicima iz Krapinsko-zagorske županije, predstavljen je početkom svibnja, 2023. arhitektonski koncept kuće PIK PAK. Inicijativa potiče od same djece, a podržana je od cijele lokalne zajednice kao kruna 70-godišnjeg uspješnog propulzivnog rada Društva “Naša djeca” Zabok.
– U našim je besplatnim aktivnostima do sada sudjelovalo na desetine tisuća djece, a riječ je o radionicama koje potiču aktivnu dječju participaciju, kreativnost, stvaralačko razmišljanje i izražavanje. Dječje gradsko vijeće i Dječji forum, dodatna je aktivnost kojom se djeci omogućuje da aktivno sudjeluju u temama za unapređenje kolektiva i zajednice općenito, navela je tajnica DND Zabok, Jasenka Borovčak, ujedno voditeljica dječjeg zbora Zabočki mališani i koordinatorica svih aktivnosti u DND Zabok.
Inkluzivno, zabavno, edukativno i sigurno mjesto za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi
Namjera je okupiti zajednicu donatora iz poslovnog sektora koji će donirati u rasponu od 10.000 do 50.000 EUR ili više kako bi se prikupio fond od milijun eura potrebnih za izgradnju ovog inovativnog i održivog prostora za djecu Hrvatskog zagorja. Pored gospodarstvenika, i građani pojedinačno mogu ostvariti donaciju na mrežnoj stranici DND-Zabok gdje se skenom koda ostvaruje čin donacije.
Pokretačka podrška projektu
-Grad Zabok i Krapinsko-zagorska županija podržavaju izgradnju dječje PIK PAK kuće na način da je Grad Zabok financirao idejni arhitektonski projekt, a Krapinsko-zagorska županija osigurala financijska sredstva za izradu projektne dokumentacije u svrhu dobivanja građevinske dozvole. Veliku podršku projektu pružio je i Anđelko Švaljek, direktor RGNC grupe koja je ugostila izložbu kojom će se gospodarstvenicima i široj javnosti 03. svibnja prezentirati projekt. Također se svojom stručnom pomoći i savjetima projektu priključila Regionalna energetska agencija REGEA, zahvaljujući čemu će PIK PAK kuća biti primjer visoko energetski učinkovite kuće. Za brendiranje je zaslužna reklamna agencija Imago Ogilvy. Pozivamo gospodarstvenike da nam se pridruže u realizaciji ovog društveno-korisnog projekta kojemu je cilj boljitak naše djece, istaknula je Sonja Borovčak, predsjednica DND-a Zabok.
Željko Kolar, župan Krapinsko-zagorske županije ovim je povodom izjavio:
–Cilj je izgraditi kuću u kojoj će se djeca osjećati slobodno, sretno i važno jer će moći razvijati svoje sposobnosti i stjecati nova znanja, biti kreativni i predlagati program. Ono što je važno istaknuti je da bi ovaj novi prostor osigurao bolje uvjete za pružanje programa podrške djeci, poput cijenjenog terapijskog programa – terapije igrom koja izuzetno potrebna usluga, a koju na području županije pruža jedino Društvo Naša djeca kao pomoć djeci u rješavanju emocionalnih i kognitivnih problema te poteškoća u ponašanju.
Željko Kolar, župan Krapinsko-zagorske županije
Kuća u kojoj će se djeca osjećati slobodno, sretno i važno – arhitektura PIK PAK kuće
Mario Kralj je, ispred arhitektonskog ureda “Nekoliko”, ukratko predstavio arhitektonsko rješenje PIK PAK kuće.
–PIK PAK kuća smještena je nasuprot zgrade gimnazije u Zaboku, na parceli koja je donirana Društvu “Naša djeca”. Ostvareni odnos dvije građevine društvene namjene potencira javno korištenje prostora između i nosi potencijal stvaranja novog kvartovskog središta. Projekt obuhvaća funkcionalne potrebe bogatog programa DND Zabok koji se proteže od rada zbora “Zabočki mališani” do radionica čitanja, animacija i filma, likovno-kreativnih radionica, glazbenih radionica, terapija igrom do radionica zdravog kuhanja.
Prostor kuće od 480 m2 organiziran je u dvije etaže koje uključuju malu dvoranu, glazbenu sobu, kuhinju, prostorije za igraonicu, Dječje gradsko vijeće i Dječji forum, sobe za terapiju igrom te prošireni hodnik za izložbe. Glavni oblikovni element kuće je niz jednostrešnih krovova koji se referiraju na vrijedne primjere industrijske arhitekture iz susjedstva. Osobita pažnja posvećena je povezanosti unutrašnjih i vanjskih prostora koji će biti višenamjenski. Kuća je okružena s 800m2 zelene površine, dok će zgrada proizvoditi vlastitu energiju uz pomoć fotonaponske elektrane na krovu, koristit će dizalice topline za grijanje i hlađenje, a energetskoj učinkovitosti te zdravim unutarnjim klimatskim uvjetima doprinijet će i pametni senzorni sustavi.
SVJEDOČANSTVA DJECE: Nekadašnji polaznici aktivnosti DND Zabok o projektu
-Volontiranje je za mene oduvijek bio pojam kojem sam se divila i počela ga živjeti u DND Zabok. Ono mi je donijelo niz kompetencija poput boljih komunikacijskih vještina, kreativnosti i snalažljivosti u različitim situacijama te poznanstva i prijateljstva. Raznolikost akcija i programa koje DND Zabok provodi, omogućila mi je da, jednom prilikom, volontiram s djecom s teškoćama u razvoju, a upravo je to iskustvo bila moja prekretnica za odabir struke, edukacijske rehabilitacije, izjavila je Melita Hršak, studentica 4. godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, inače dobitnica Državne nagrade za volontiranje u 2022. godini.
Karlo Kralj danas je politolog – postdoktorand, a u DND Zabok kao dijete je uvijek pronalazio podršku za istraživanje i razmišljanje o svim mogućim temama i problemima.
–Mislim da je posebno važno što svojim programima DND od najranije dobi usmjerava djecu na razmišljanje o zajednici, njezinim problemima i potencijalima. To ne radi samo teorijski, već kroz iskustveno učenje koje je dostupno svima. Upravo to mi je kasnije u životu koristilo, ne samo u smislu osobnog razvoja, nego i u smislu rada u zajednici.
Ema Smolić, danas studentica 5.godine FER-a u Zagrebu smatra da je sudjelovanje u aktivnostima DND Zabok obilježilo njezino odrastanje. Između ostalog je u sklopu Dječjeg gradskog vijeća odslužila i mandat dječje gradonačelnice.
–DND Zabok djeci nudi stimulirajuće i kreativne aktivnosti kroz koje sam odrastala, razvijala potencijale i prikupljala iskustvo. Nakon što sam otišla iz Zaboka na studij, to mi je pomoglo da i dalje ostanem društveno angažirana.
Glazbenik Nikola Vranić (J.R. August) iskustvo u aktivnostima dječjeg zbora Zabočki mališani smatra nezaboravnim.
–Jako sam sretan što je moje djetinjstvo bilo obogaćeno i poglavljem pjevanja u zboru. Pjevati i svirati s drugima je za mene oduvijek bila najljepša stvar, a Zabočki mališani su u mom slučaju bili točka od koje je sve krenulo. I danas mi, s vremena na vrijeme, pred oči dođu slike i kratki isječci koje sam spremio na sigurno u svom sjećanju. To su uvijek slike s probi, slike naših druženja, pjevanja i putovanja po državi. Sjećam se gostovanja i koncerata od Osijeka i Varaždina do Poreča i Dubrovnika. Veliko hvala Željki Završki i Jasenki Borovčak na usmjerenju, savjetima i pomoći, ali i svim nekadašnjim Mališanima na druženju i prijateljstvu!
Svake godine na dan 18. svibnja Međunarodno vijeće muzeja (ICOM) organizira Međunarodni dan muzeja. Cilj je podsjetiti svijet da su „Muzeji važno sredstvo kulturne razmjene, obogaćivanja kultura i razvoja međusobnog razumijevanja, suradnje i mira među narodima“.
Dan je ustanovljen 1977. godine i od tada svake godine postaje sve popularniji. Prošle je godine više od 37.000 muzeja sudjelovalo u obilježavanju i to u oko 158 zemalja svijeta.
Svi svjetski muzeji pozvani su sudjelovati u ovom danu kako bi promovirali ulogu muzeja diljem svijeta, organiziranjem ugodnih i besplatnih aktivnosti oko teme godine.
Muzeji, održivost i dobrobit
Počevši od 2020. godine Međunarodni dan muzeja podupire Ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Kao što je istaknuto u Rezoluciji ICOM-a „O održivosti i provedbi Agende 2030, transformirajući naš svijet” (Kyoto, 2019.), svi muzeji imaju ulogu u oblikovanju i stvaranju održive budućnosti, a to mogu učiniti kroz obrazovne programe, izložbe , širenje zajednice i istraživanje.
Muzeji doprinose dobrobiti i održivom razvoju svojih zajednica. Kao pouzdane institucije i važne niti u društvenom tkivu, imaju jedinstveni potencijal za stvaranje kaskadnog učinka u poticanju pozitivnih promjena. Mnogo je načina na koje muzeji mogu pridonijeti postizanju ciljeva održivog razvoja: od potpore klimatskim akcijama i poticanja inkluzivnosti do rješavanja socijalne izolacije i poboljšanja mentalnog zdravlja.
Poster za Međunarodni dan muzeja 2023.
Obilježavanje Međunarodnog dana muzeja 2023. fokusirat će se na slijedeće ciljeve održivog razvoja:
Cilj 3 Globalno zdravlje i dobrobit: Osigurati zdrav život i promicati dobrobit za sve u svim dobima, posebno u pogledu mentalnog zdravlja i društvene izolacije.
Cilj 13 Klimatsko djelovanje: Poduzeti hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih utjecaja.
Cilj 15. Život na kopnu: Zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, pojačavajući glasove domorodačkih vođa i podižući svijest o gubitku bioraznolikosti.
ICOM poziva sve članove civilnog društva da iskoriste i podrže potencijal koji muzeji imaju za održivi razvoj i dobrobit. ICOM-ova web stranica posvećena Međunarodnom danu muzeja pruža sve potrebne informacije, alate i materijale.
U povodu Međunarodnog dana muzeja 28. po redu Edukativna muzejska akcija u organizaciji Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva traje od 20. travnja do 19. svibnja 2023. godine, a bogat program su pripremili 60 muzeja i galerija s područja Republike Hrvatske. Muzej domaćin ovogodišnje EMA-e je Narodni muzej Zadar, a završna svečanost će se održati 19. svibnja, 2023. godine u Zadru.
Ministarstvo unutarnjih poslova ove je godine najavilo izdavanje najmanje 160 tisuća dozvola za boravak i rad stranaca u Hrvatskoj, što je oko 10 posto svih zaposlenih u našoj zemlji (1,550.000), i gotovo 30% više nego lani. Ali ni tu nije kraj. Procjenjuje se da bi broj izdanih dozvola u 2023. mogao biti i veći – čak 180 tisuća. Za usporedbu, lani je takvih dozvola izdano 124.121. Dakle, u dvije godine imamo rast radnih dozvola za 50%. Zna li se da u produktivnom sektoru imamo zaposlenih oko 800.000 (poljoprivreda, industrija, energetika, graditeljstvo, ugostiteljstvo i hotelijerstvo, promet.. i sl.), proizlazi da su strani radnici tu zastupljeni sa 20%. Od četiri radnika, jedan je stranac!
BEZ STRANIH RADNIKA NAŠE GOSPODARSTVO BI STALO! A KAKO IM UZVRAĆAMO?!
O problematičnom i nehumanom postupanju, mimo Zakona i postignutih svjetskih standarda, sa stranim radnicima u više je navrata u javnosti otvoreno govorio i Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata što je i nas potaknulo na ovaj razgovor.
Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata / Foto: novisindikat.hr
Ne treba puno da se već na prvi pogled uoči da u Hrvatskoj radi sve veći broj stranih radnika. Vidimo ih na biciklima i motociklima kao dostavljače, radnike na gradilištima, u prodavaonicama, na poljoprivrednim imanjima…
U Hrvatskoj najviše radi radnika iz BiH, zatim iz Srbije, a odmah potom iz Nepala, kojih je oko 12 tisuća. No, za razliku od Filipinaca, kod kojih njihova država regulira i nadzire zapošljavanje svojih državljana u drugim zemljama, Nepalci su prepušteni sami sebi.
O stranim se radnicima sve više piše i govori u medijima. Ima lijepih i pohvalih primjera, onih gdje su strani radnici ravnopravni dio zaposlenih, zajedno s Hrvatima, što pokazuje našu pravu dušu – otvorenost i gostljubivost, poslovnost, odgovornost i zrelost.Nažalost, sve češći su napisi s negativnim predznakom, neprihvatljivi slučajevi kao su rasistički napadi na strane radnike, neljudski uvjeti u kojima neki od njih žive i rade, minorna radnička prava i zaštita na radu… Malo po malo javnost sve više saznaje o detaljima užasnog položaja dijela stranih radnika u Hrvatskoj.
U potrazi za boljim životom mnogi od tih ljudi, naročito oni iz dalekih zemalja, stavili su sve na kocku da bi došli do boljeg života – podigli su kredit, stavili pod hipoteku sve što imaju kako bi skupili za avionsku kartu i dolazak u Hrvatsku. O tome preko koje agencije su stigli i kod kojeg su se poslodavca zaposlili, ovisit će i ostvarenje njihova „hrvatskog sna“. Neke će dočekati upravo ono što su s agencijom dogovorili prije dolaska, ali ozbiljne su šanse da dio njih zapadne u moderno ropstvo.
O TEŠKOM KRŠENJU RADNIH I LJUDSKIH PRAVA STRANIH RADNIKA
Neki poslodavci i posrednici tjeraju strane radnike da rade po dva posla (rade i po 80 sati tjedno što je značajno više od zakonski dopuštenih 48 sati tjedno).
Neki rade za minimalac, iako su dogovorili puno veću plaću, i to teške fizičke poslove. Dio zarade isplaćuje se na crno.
Oduzimaju im dio zarade, tjeraju ih da od njih iznajmljuju bicikle ili skutere koji im služe kao sredstvo rada.
Umjesto obećanog ugodnog smještaja, trpaju ih u zapuštene kuće ili kontejnere bez osnovnih higijenskih uvjeta, poput toaleta.
Nehuman smještaj i siromašan gablec još im i naplaćuju.
Posrednici dovedu radnika, naplate i nestanu, a uz njih kasnije nikog nema da im pomogne ako im pomoć zatreba.
U snižavanju cijene rada u Hrvatskoj nekim nesavjesnim poslodavcima odlično su došli strani radnici, posebno u djelatnosti dostave hrane (Wolt, Glovo, Bolt…) i taxi prijevoza (Uber, Bolt…).
U Hrvatskoj, dakle, promatrajući izolirano ovu problematiku, za dio ograđana kao da ne postoji vladavina prava, ni Zakon o radu.
Digitalne dostavljačke platforme– nevidljivi poslodavci kojima su bicikl i radnik isto
Borba za prava radnika na digitalnim platformama (Wolt, Uber, Bolt, Glovo…) dovela je Novi sindikat i njegova predsjednika Marija Ivekovića do toga da se počnu baviti i iznimno nezavidnim statusom dijela stranih radnika, jer baš u toj djelatnosti danas uglavnom rade strani radnici.
– U reguliranju prava radnika na digitalnim platformama važno je da se pomogn našim, ali posebno i stranim radnicima, ponajprije jer ih se iskorištava i to sa „strateškim“ ciljem smanjenja plaća i snižavanja razine uvjeta rada svim radnicima u toj djelatnosti. Mislim da im sindikalno organiziranje svima može mnogo pomoći – kaže Mario Iveković.
Naravno da to na neki ugrožava i naše radnike, jer poslodavci u stranim radnicima nalaze izvrsnu zamjensku radnu snagu – jeftinu i „nijemu“.
Zapravo, strani radnici iz dalekih zemalja postali su u vrlo kratkom vremenu, u nekoliko godina „odlična“ alternativa našim radnicima. Može ih se puno lakše iskorištavati, ne poznaju svoja prava ni zakone, osamljeni su i u stalnom strahu od otkaza i izgona…
Iako su predstavnici Novog sindikata u stalnom kontaktu sa stranim radnicima, zasad im se s članskom iskaznicom priključio samo jedan Indijac. Priča jednoga drugog Indijca svojedobno je uzburkala javnost. Taj je strani radnik na svojoj koži iskusio nepošteno postupanje prema stranim radnicima: zbog bolesti pao je s motora, a onda umjesto pomoći i bolovanja dobio – otkaz.
– Iako smo stalno u kontaktu sa stranim radnicima, oni se teško otvaraju, jer su u velikom strahu, a poslodavci im prijete deportacijom. Doznali smo da je jedan poslodavac, koji i inače svoje radnike drži u užasnom smještaju, otišao i korak dalje – radnicima je rekao da je sindikalno organiziranje stranih radnika u Hrvatskoj teroristički čin. Stoga se ti ljudi boje da će biti privedeni, uhićeni i da će im se tko zna što dogoditi – kaže Iveković.
Novi sindikat i Iveković postavili su dva osnovna cilja u svojoj sindikalnoj borbi za poboljšavanje prava radnika na digitalnim platformama:
ukidanje agregatora, odnosno tvrtki posrednika između radnika i krajnjeg, stvarnog poslodavca
kolektivno pregovaranje s poslodavcima o uvjetima rada.
Kada govori o problemima u reguliranju statusa stranih radnika, Iveković ističe da ih je jako puno. Mnogi poslodavci ciljano zapošljavaju strane radnike baš zato što oni ne znaju ništa o pravima radnika u Hrvatskoj. Kada ih mame u Hrvatsku, agencije im obećavaju dobre uvjete rada, plaćen smještaj, dobru plaću i sl. A kad ih namame, često je sve posve drukčije.
– Ne želim generalizirati. Naravno da svugdje ima poslodavaca koji su korektni i koji poštuju prava radnika. Ali, naš je posao da rasvijetlimo onaj dio poslodavaca koji su za radnike loši, neprihvatljivi i koje si Hrvatska kao država ne bi smjela dozvoliti. Previše ima slučajeva da je radnicima prije dolaska obećavano puno, a na kraju su prevareni. Mnogi poslodavci iskorištavaju njihovo ne poznavanje zemlje u koju su došli te im nude neprihvatljive uvjete života i rada te puno nižu plaću. Velik je problem što strani radnici ne poznaju hrvatski jezik i hrvatske zakone. Kada dobiju puno manju plaću ili je uopće ne dobiju, ne poduzimaju ništa jer ne poznaju pravne mehanizme kako da se zaštite. Naravno, to se zloupotrebljava i zastrašuje ih se – kaže Iveković.
Strane radnike iz udaljenih zemalja uglavnom dovode agencije za posredovanje pri zapošljavanju ili za privremeno zapošljavanje. Da je riječ o unosnom biznisu, pokazuje i podatak da sada djeluje čak 415 agencija za posredovanju pri zapošljavanju i 352 agencije za privremeno zapošljavanje.
Što mogu biti rješenja
Kada ga upitamo koji su prijedlozi Novog sindikata za rješavanje pitanja stranih radnika, Iveković kaže:
– Kao prvo, morao bi se bolje kontrolirati rad agencija koje dovode strane radnike na način da se od njih traži odgovornost za te radnike i nakon što ih dovedu u Hrvatsku. Najlakše je uzeti novac za posredovanje, dovesti ih i isporučiti nekom poslodavcu. Nakon toga oni više nemaju nikakvu obvezu i nikakvu brigu. A što se kasnije događa s radnicima, na primjer ako se radnik razboli ili dobije otkaz, njih nije briga. U tom dijelu mora se uvesti više reda i bolja kontrola. Drugo, mora se osigurati da se poštuju uvjeti koji su s radnicima dogovoreni prije dolaska. Ako je s radnikom dogovorena plaća od 800 eura, onda on mora imati plaću od barem 800 eura, a ne da mu se isplaćuje minimalac.
Dalje, općenito treba poboljšati nadzor. Inspektorat je u ovom pitanju potpuno zakazao. Smatramo da bi standarde koji su propisani za smještaj sezonskih radnika trebalo primijeniti na sve strane radnike. Nadzor smještaja trebalo bi vršiti Ministarstvo unutarnjih poslova, a ne inspektorat jer je to puno ozbiljnija tema i jer je inspektorat potpuno neučinkovit.
Postupanja institucija, Vlade, Predsjednika
Iako Iveković kaže da se zasad i Novi sindikat educira o tom pitanju kojim se bave tek nekoliko mjeseci, ističe da nisu zadovoljni postupanjem Vlade.
– Već smo stupili u kontakt s europskim udrugama koje se bave problematikom stranih radnika kako bismo mogli prepoznati sva kršenja njihovih prava u našoj zemlji. Po svemu sudeći, postoje i neki indikatori da je ovdje riječ o modernom ropstvu. Sad smo u fazi učenja, a u kontaktu smo s europskim udrugama od kojih očekujemo pomoć u pritisku na Vladu. Naša Vlada zasad ignorira problem, ne rješava ga, nije čak niti prihvatila razgovor na tu temu kada smo ga zatražili. Svi se prave da to nije problem, a zapravo je to ogroman problem i može dovesti Hrvatsku na jako loš glasu Europskoj uniji. Moram reći da ni odgovor iz Ureda Predsjednika države nije bio adekvatan. A budući da znamo da je nekim našim političarima upravo to najvažnije, onda ćemo se truditi da ih političari u EU zapitaju o statusu stranih radnika jer se time otvara prostor za bezakonje ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj EU – kaže Iveković.
Ako Hrvatska sama ne sredi stanje, idemo na europske instance
Novi sindikat najavio je da će podnijeti prijavu međunarodnim institucijama, no zasad još nisu pokrenuli neki konkretni postupak.
– Najprije moramo prepoznati što se sve ovdje događa i pod koju vrstu prijestupa potpada ono što se događa u Hrvatskoj kako bismo kvalitetno mogli podnositi prijave. Ali, to će zasigurno uslijediti ako se nešto ne promijeni. Očekujemo od hrvatskih institucija da se tim pitanjem pozabave i prekinu nered. Dakle, zasad se obraćamo državnim institucijama, ali ako ne budu reagirale, ići ćemo na europske. Nije mi to drago, ali ako nas natjeraju, moramo – kaže Iveković.
Najveći problem – izmišljanje posrednika!!
Govoreći o agregatorima, Iveković ističe da je najveći problem što je to izmišljeno posredništvo.
– Digitalne platforme bi po svim odredbama radnog zakonodavstva, i hrvatskog i međunarodnog, morale imati odgovornost za svoje radnike. Naši vladajući, vjerojatno pod utjecajem jakih lobija (tu je riječ o vrlo jakim globalnim poslodavcima koji ne djeluju samo u Hrvatskoj, nego u svijetu), pišu zakone onako kako odgovara digitalnim platformama i kako bi ih se oslobodilo bilo kakve odgovornosti. Što nama vrijedi što će za neisplaćene plaće odgovarati neka firma agregator koja više ne postoji i radnici se neće imati gdje naplatiti. Stoga smo tražili da se agregatori ukinu ili barem da se nedvojbeno i nedvosmisleno utvrdi da su i digitalne platforme odgovorne za prava radnika koji rade za njih – kaže Iveković.
Dodaje da je promjena koja se dogodila u Woltu nakon nedavnog bunta samo pokušaj da se pobuna smiri, a kad se smiri, sve će biti po starom.
– Kad su digitalne platforme stigle u Hrvatsku nudile su radnicima dobre uvjete, plaćale su dobro i ljudi su se navukli na njihove usluge. Dugoročno, njihov je plan kada se ljudi navuku na dostavu u kuću, a to se dogodilo vrlo brzo, da onda počnu rušiti cijenu rada i uvećavati svoju zaradu. Samo od naših ugostitelja platforme uzimaju od 27 do 32 posto od cijene proizvoda. U snižavanju cijene rada u Hrvatskoj odlično su im došli i strani radnici. Rješenja koja je predvidjela Vlada novim zakonom o radu koji će stupiti na snagu početkom iduće godine, smatramo u Novom sindikatu, čini nešto jako čudno: ne ide na ruku radnicima, već u nekim dijelovima idu u korist platformama, a u nekima u korist državnog proračuna. Naime, predviđena je puno stroža kontrola naplate poreza i doprinosa (dakle, izvori kojima se pune proračun i fondovi) , ali pitanje prava radnika nije unaprijeđeno. Kolektivno pregovaranje ne postoji niti je ono predviđeno izmjenama zakona kao ni zaštita uvjeta rada – na kraju će Mario Iveković.
Odgovorno.hr zahvaljuje gosp Ivekoviću, što je i na ovaj način informirao poslovnu i ukupnu hrvatsku javnost o jednom groznom problemu.
Internet i ICT pokazali su se ključnima u suočavanju sa svjetskim izazovima u digitalnoj eri. No tehnologija mora biti instrument za smanjenje podjela – a ne za njihovo produbljivanje. Potrebna je i globalna suradnja kako bi se smanjio digitalni jaz, kako bi svi mogli pristupiti novim tehnologijama i povezati se te doprinjeti zajedničkom održivom razvoju.
Izazovi informacijskog društva i novih tehnologija
Digitalna revolucija je odlučujuća sila naše ere. Mogućnosti su ogromne: od transformacije obrazovanja i zdravstvene zaštite do primjene klimatskih mjera i postizanja zadanih ciljeva održivog razvoja.
Iako su digitalna era i nove tehnologije društvima donijele brojne prednosti, suočavamo se i s izazovima kao što su sve veći digitaln jaz, kibernetičke prijetnje, kršenja ljudskih prava i širenje dezinformacija na internetu. Veliki su izazovi na putu do ostvarenja sigurnijeg i pravednijeg digitalnog svijeta. Napredak u računalnoj snazi, dostupnost goleme količine podataka te novi algoritmi posljednjih su godina doveli do velikih otkrića u području umjetne inteligencije. Kako umjetna inteligencija postaje sve prisutnija u raznim aspektima naših života tako se javlja i mnoštvo novih izazova koje je potrebno temeljito ispitati.
I dok se razvijeni svijet suočava s izazovima i benefitima koje donosi ubrzani razvoj novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija najmanje ravijene zemlje često nemaju ni osnovni pristup internetu. Otprilike jedna trećina od 2,7 milijardi ljudi koji nisu povezani s internetomnalazi se u 46 najmanje razvijenih zemalja svijeta.
Umjetna inteligencija je prioritet programa Digitalna Europa
Umjetna inteligencija smatra se ključnom za digitalnu transformaciju društva i postala je prioritet jednog od najvažnijih novih programa EU-a, Digitalne Europe. Digitalizacija ima ključnu ulogu u svim politikama EU-a. Digitalna rješenja pružaju važne mogućnosti i ključna su za razvoj Europe i njezin konkurentni položaj u globalnom gospodarstvu. U planu EU-a za gospodarski oporavak od država članica se zahtijeva da namijene najmanje 20% sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost za digitalnu tranziciju.
U okviru programa ulaganja kao što je Obzor Europa koji je usmjeren na istraživanje i inovacije te Instrument za povezivanje Europe – usmjeren na infrastrukturu – znatni se iznosi također dodjeljuju za digitalni napredak.
U Hrvatskoj su informacije oko ovog programa dostupne na portalu obzoreuropa.hr.
Svjetski dan telekomunikacija i informacijskog društva
Svjetski dan telekomunikacija i informacijskog društva (WTISD) obilježava se svake godine 17. svibnja. Cilj je pomoći u podizanju svijesti o mogućnostima koje korištenje interneta i drugih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) može donijeti društvima i gospodarstvima, kao i o načinima premošćivanja postojećeg Digitalnog jaza.
Svjetski dan telekomunikacija prvi put je obilježen 17. svibnja 1969. godine. Njime se obilježava osnivanje Međunarodne telekomunikacijske unije i potpisivanje prve Međunarodne telegrafske konvencije 1865. godine. U ožujku 2006. Opća skupština UN-a proglasila je 17. svibnja godišnjim Svjetskim danom informacijskog društva. U studenom 2006., Konferencija opunomoćenika ITU-a u Antalyji, Turska, odlučila je proslaviti i dan telekomunikacija i dan informacijskog društva 17. svibnja kao Svjetski dan telekomunikacija i informacijskog društva.
Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda zadužena za pitanja vezana uz informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Kao najstarija agencija UN-a, osnovana je kao Međunarodna telegrafska unija. Isprva je cilj ITU-a bio pomaganje povezivanja telegrafskih mreža među državama. Naziv Međunarodna telekomunikacijska unija usvojio je 1934. zbog svojih proširenih odgovornosti nad radiom i telefonijom. Od 1949. godine je specijalizirana agencija u sustavu Ujedinjenih naroda. ITU ima sjedište u Ženevi, a njegovo globalno članstvo uključuje 193 države članice i oko 900 međunarodnih i regionalnih organizacija, kompanija i sveučilišta. Njegov rad uključuje dodjelu globalnog radiofrekvencijskog spektra i satelitskih orbita, razvoj tehničkih standarda i poboljšanje pristupa ICT-u za sve nedovoljno opslužene zajednice. Osim toga, ITU radi za radioamatere, radioastronomiju, širokopojasne, bežične tehnologije i mreže sljedeće generacije. Rad ITU-a utječe na naš svakodnevni život kao npr. telefoniranje putem mobitela, pristup internetu i slanje e-pošte.
Osnaživanje najmanje razvijenih zemalja kroz informacijske i komunikacijske tehnologije
S ubrzanim tehnološkim napretkom u prošlom desetljeću, omogućavanje svima pristupa internetu više nije dovoljno. Smislena povezanost – mogućnost uživanja u sigurnom, zadovoljavajućem, obogaćujućem, produktivnom i pristupačnom online iskustvu – novi je imperativ. Za najmanje razvijene zemlje to ostaje veliki izazov. Digitalni jaz između nerazvijenih zemalja i ostatka svijeta se ne smanjuje. Dapače sa sve bržim tehnološkim napretkom nerazvijene zemlje samo još više zaostaju.
“Na ovaj dan prisjećamo se da je previše ljudi ostavljeno… Naša je zajednička odgovornost podržati najmanje razvijene zemlje na njihovom putu od potencijala do prosperiteta pomoću tehnologije.” – Doreen Bogdan-Martin, glavna tajnica ITU-a
Ove godine Svjetski dan telekomunikacija i informacijskog društva fokusiran je na “Osnaživanje najmanje razvijenih zemalja putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija”. Put do prosperiteta za najmanje razvijene zemlje svijeta vodi upravo kroz digitalni razvoj.
Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) poziva javni i privatni sektor da potiču univerzalnu povezanost i digitalnu transformaciju u tim zemljama putem svoje Digitalne koalicije Partner2Connect. Najmanje razvijene zemlje ostaju najveći svjetski neiskorišteni resurs, čije se potrebe moraju riješiti kako bi se omogućilo globalno postizanje ciljeva održivog razvoja UN-ove Agende 2030.
Krajem 2022. svjetska populacija dosegla je osam milijardi ljudi. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda okarakterizirao ga je kao ‘prekretnicu u ljudskom razvoju’. Ovaj značajan događaj ilustrira veliki napredak u zdravlju, produžujući time ljudski životni vijek, dodao je. Ali osam milijardi je brojka koja otvara mnoga pitanja.
Demografske promjene jedan su od najvažnijih megatrendova koji utječu na naš svijet te na život i dobrobit obitelji diljem svijeta.
Rast stanovništva će se nastaviti, iako se stopa rasta smanjuje. Predviđa se da će svjetska populacija dosegnuti 9,8 milijardi 2050. godine i 11,2 milijarde 2100. godine. To povećava izazove za budući održivi razvoj i upravljanje klimatskim promjenama.
Starenje stanovništva postati će jedna od najznačajnijih društvenih transformacija dvadeset i prvog stoljeća, s implikacijama na gotovo sve sektore društva, uključujući tržište rada i financijska tržišta, potražnju za dobrima i uslugama, kao što su stanovanje, prijevoz i socijalna zaštita te u konačnici obiteljske strukture i međugeneracijske veze.
ČINJENICE
Globalni očekivani životni vijek pri rođenju dosegnuo je 72,8 godina 2019., što je poboljšanje od oko 9 godina od 1990.
Do 2030. godine gotovo 12 posto svjetske populacije imat će 65 ili više godina. Do 2050. prosječna dugovječnost na globalnoj razini trebala bi doseći oko 77,2 godine.
Globalno više od 23% pojedinaca, što je više od 1 milijarde ljudi, živi u sirotinjskim četvrtima u urbanim područjima. Procjene pokazuju da rast od 1% u urbanoj populaciji povećava učestalost slamova za 5,3% u Aziji i 2,3% u Africi.
Procjenjuje se da 2% svjetske populacije čine beskućnici, a dodatnih 20 posto živi u neadekvatnom smještaju.
Diljem svijeta, plodnost je pala s prosječnih 5 rođenja po ženi 1950. na 2,3 rođenja po ženi 2021., što je pokazatelj sve veće kontrole koju pojedinci – posebno žene – mogu vršiti nad svojim reproduktivnim životom. Predviđa se da će ukupni fertilitet pasti na 2,1 rođenih po ženi do 2050.
U 2020. godini bilo je 287.000 smrtnih slučajeva rodilja. Između 2000. i 2015. globalna smrtnost rodilja smanjila se za više od trećine. No od tada je stagnirala, a u nekim regijama opet raste.
Iako je 8 milijardi ljudi zapanjujući broj što to zapravo znači? Koje su implikacije na živote, prava, zdravlje i buduće potomstvo svih nas? Umjesto da se slavi kao dostignuće i potencijal u globalnom razvoju, medijska su izvješća bila izuzetno zastrašujuća: Svijet puca po šavovima, migracija je izmakla kontroli, nema tko brinuti o svim starim ljudima, žene moraju više ili manje rađati. Stoga UNFPA u najnovijem izvješću o stanju svjetske populacije propituje što su činjenice, a što predrasude i fikcija te kakva je budućnost.
Uostalom, ono nešto što svi znamo kao „činjenice iz susjedstva“ – kako to djeluje na broj obitelji i broj novorođene djece? Postotak razvedenih brakova je oko 30%, broj mlađih osoba koji žive u samačkom domaćinstvu je velik i veći, nesigurnost zaposlenja i upitna razina prihoda u obitelji, individualizacija čovjeka u socijalnom smislu do rasta osamljenosti i usamljenosti – što su sve sustavne značajke modernog vremena i civilizacije 21. st., ne djeluje nimalo u prilog rastu i sreći obitelji! Kazati: neka bude više majki, a da se i uz tu temu ne upitamo o rodnoj ravnopravnosti, ne odražava zrelost takve „komande“. Kakvoća i sudbina obitelji je početak i kraj. Obitelj je i sastavnica društva, ali i posljedica.
Europa
I dok se svjetska populacija više nego udvostručila u samo 50 godina, Europa brine zbog depopulacije. Europa je danas jedina regija u svijetu za koju se očekuje da će doživjeti sveukupno smanjenje stanovništva u razdoblju između 2022. i 2050. Očekivani pad stanovništva Europe je 7 posto. Predviđa se da će tijekom sljedećih nekoliko desetljeća migracija postati jedini pokretač rasta stanovništva u zemljama s visokim dohotkom.
Problem depopulacije i starenja ima i Hrvatska
Potvrdio je to zadnji popis stanovništva 2021. prema kojem je u Hrvatskoj u deset godina 400 tisuća ljudi manje.
“Hrvatska ima neprekinuto i kontinuirano smanjenje prirasta i veliko iseljavanje. Prema tome, to je očekivano. Onima koji prate nije nikakvo iznenađenje”, izjavio je prilikom predstavljanja rezultata popisa demograf Anđelko Akrap. “Pokazalo se da se i dalje traje intenzivno iseljavanje, smanjeni prirast, pa onda kao posljedica i depopulacija u velikom broju županija. Ono što je još i važnije, jest stara dobna struktura stanovništva”, rekao je Akrap, dodajući da se i prema projekcijama znalo da i u svjetskim razmjerima Hrvatska ulazi među demografski najstarije nacije.
Mladi koji odlaze i mladi koji se odlučuju za manje djece čine to zbog mnogih mnogih razloga. Ono što se sve češće čuje, a novijeg je datuma, jest izjava sinteze svega – ne sviđa mi se ovakva Hrvatska. Ne potiče.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.